петак, 20. новембар 2015.

PRIČA O JEDNOM MAJU

                                                
                                                   

Kiša je padala dva dana bez prestanka . Samo je malo , oko podneva , usporila i prije tri nastavila svom snagom . Smrkavalo se ranije nego obično , zahvaljujući tmurnim oblacima koji nisu štedjeli svoje kapi . Nikšić je bio hladan i mračan , niko se  nije sjećao ljeta .

Iz novembra se neosjetno ušlo u decembar , bližila se Nova godina . Dočekali smo je na gradskom trgu i u jednom bircuzu na centru . Jura i Film su svirali na otvorenom , omladina je slabo poznavala njegov opus a mi stariji znali smo svaki stih . Pjevali smo pored snažnih zvučnika , pjevalo je Nikšićko točeno . To i nije bio onaj stari Film već neki mladići ali su svirali dobro . A Jura je bio prilično dobro povampiren . Dvadeset minuta posle ponoći pozdravio nas je i otišao , pozdravili smo i mi njega i vratili se u bircuz na točeno i duvanski dim . Svečani doček se završio oko tri ujutru , za mene . Vratio sam se iznajmljenoj garsonjeri u Staroj Varoši i njenoj hladnoći . Kvarcna grijalica sa dvije ispravne šipke davala je sve od sebe . Večerao sam , oprao zube i uvukao se u krevet .

Prvi januar je osvanuo sa nešto malo snijega . Kako je stigao kad i novo ljeto , komunalci nisu reagovali . I oni su proslavljali novi početak .

Probudio sam se oko jedan i dugo se protezao . Slabašna svjetlost se probijala kroz roletne . Izvukao sam ruku ispod jorgana i uključio radio . Stajao je na stolu . Zahvaljujući baterijama , bio mi je uvijek pri ruci . Nije ga vezivao kabal ni za jedan zid .

Ustao sam oko pola dva . Bio je to jedan od dana koji se završavao noćnom smjenom u prodavnici automobila na kraju grada . Još jedan u nizu .
Zahvaljujući snijegu od nekoliko centimetara visine , na posao sam otišao pješke . Kad bi vremenski uslovi dozvolili , do tamo bih se vozio plavim sportskim biciklom .

Noć na poslu ... traje dvanaest sati . Svitanje donese kolega iz dnevne smjene , koje god godišnje doba bilo . 

Mart je donio prestanak padavina , april malo toplije vrijeme . A onda je došao maj... i još traje ...

Kratki rukavi , naočare za sunce . Grijalica i kišobran odoše u hodnik na zasluženi odmor . Maj je tekao , primicao se kraju i onda ,jedne srijede , u pet popodne , upoznah moju Vesnu ...

Stiglo je ljeto , sunce veliko i zlatno , naša ljubav ništa manja . Šetnje gradom , svaki dan pun smijeha , Vesnine oči , stisak ruke ...

Došla je i jesen ali samo kalendarski . Jedna nedjelja u novembru , stavio sam kravatu . Najbolji prijatelj je kupio burme , najbolja prijateljica nakit , stali smo ispred matičara i rekli DA . Poljubili se , primili čestitke i ... maj je nastavio da traje , kažem vam , bez prestanka  do danas . I koliko vidim , trajaće još dugo , dugo...


Нема коментара:

Постави коментар