PRIČA O JEDNOM MAJU
Kiša je padala dva dana bez prestanka . Samo je malo , oko podneva ,
usporila i prije tri nastavila svom snagom . Smrkavalo se ranije nego obično ,
zahvaljujući tmurnim oblacima koji nisu štedjeli svoje kapi . Nikšić je bio
hladan i mračan , niko se nije sjećao
ljeta .
Iz novembra se neosjetno ušlo u decembar , bližila se Nova godina .
Dočekali smo je na gradskom trgu i u jednom bircuzu na centru . Jura i Film su
svirali na otvorenom , omladina je slabo poznavala njegov opus a mi stariji
znali smo svaki stih . Pjevali smo pored snažnih zvučnika , pjevalo je Nikšićko
točeno . To i nije bio onaj stari Film već neki mladići ali su svirali dobro .
A Jura je bio prilično dobro povampiren . Dvadeset minuta posle ponoći
pozdravio nas je i otišao , pozdravili smo i mi njega i vratili se u bircuz na
točeno i duvanski dim . Svečani doček se završio oko tri ujutru , za mene .
Vratio sam se iznajmljenoj garsonjeri u Staroj Varoši i njenoj hladnoći .
Kvarcna grijalica sa dvije ispravne šipke davala je sve od sebe . Večerao sam ,
oprao zube i uvukao se u krevet .
Prvi januar je osvanuo sa nešto malo snijega . Kako je stigao kad i novo
ljeto , komunalci nisu reagovali . I oni su proslavljali novi početak .
Probudio sam se oko jedan i dugo se protezao . Slabašna svjetlost se
probijala kroz roletne . Izvukao sam ruku ispod jorgana i uključio radio .
Stajao je na stolu . Zahvaljujući baterijama , bio mi je uvijek pri ruci . Nije
ga vezivao kabal ni za jedan zid .
Ustao sam oko pola dva . Bio je to jedan od dana koji se završavao noćnom
smjenom u prodavnici automobila na kraju grada . Još jedan u nizu .
Zahvaljujući snijegu od nekoliko centimetara visine , na posao sam otišao
pješke . Kad bi vremenski uslovi dozvolili , do tamo bih se vozio plavim
sportskim biciklom .
Noć na poslu ... traje dvanaest sati . Svitanje donese kolega iz dnevne
smjene , koje god godišnje doba bilo .
Mart je donio prestanak padavina , april malo toplije vrijeme . A onda je
došao maj... i još traje ...
Kratki rukavi , naočare za sunce . Grijalica i kišobran odoše u hodnik na
zasluženi odmor . Maj je tekao , primicao se kraju i onda ,jedne srijede , u
pet popodne , upoznah moju Vesnu ...
Stiglo je ljeto , sunce veliko i zlatno , naša ljubav ništa manja . Šetnje
gradom , svaki dan pun smijeha , Vesnine oči , stisak ruke ...
Došla je i jesen ali samo kalendarski . Jedna nedjelja u novembru , stavio
sam kravatu . Najbolji prijatelj je kupio burme , najbolja prijateljica nakit ,
stali smo ispred matičara i rekli DA . Poljubili se , primili čestitke i ...
maj je nastavio da traje , kažem vam , bez prestanka do danas . I koliko vidim , trajaće još dugo
, dugo...
Коментари
Постави коментар