DOĐITE DA UŽIVAMO
![Слика](https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjHSME_sIr9qhPOtiN14SzxYFtF4u5oA-z3i-Pm-Bteb7DRDf70BIWw28Wd4c0cc5cirmJjdivTuJqJIUVR5PoWSGqqOWkRmg6EsZ1Ox-A7ayAyFRZ8ppKJRaSv1G7h12jpZp9Jn8lot5UI_RHFGN_CFBujtkgOvUvriqL4uW8o5umTWKSLDKe-FTgixBWl/s320/IMG_20230810_125147.jpg)
Vidjeh onomad jedno drveno putokazije pokraj magistrale na kom slova nanizana u smislenu cjelinu obavještavaju slučajne i namjerne putnike - etno selo, farma koza. Viđi, viđi, pomislih. I tu misli stadoše. Ovako star i sijed dok vozim, samo o putu ispred sebe razmišljam. A kad stigoh kud sam naumio, misli mi se raspojasaše. Farma koza! Čuš, čuš. E, sad ću da razmišljam nadugo i naširoko! Ovako. Misao nambr 1: da je neko nekad, recimo prekognističar, rekao ozbiljnom domaćinu, lica tamnog i naboranog - doći će vrijeme kad će bijeli svijet dolaziti na tvoje imanje da te gleda i da ti se divi, da gleda kako čuvaš koze, bereš list, muzeš i lučiš jarad, slikaćete i ostavljati ti para, torinu će tvoju farmom nazvati - vjerovatno bi domaćin, sa štapom u jednoj i sklopljenim crnim kišobranom u drugoj ruci (nosi kišobran kad je sunce, a kad je kiša kako 'oćeš) rekao - muči tamo, nemam ti ja kad to slušat'. E, moj domaćine iz daleke prošlosti! Ko zna šta jošte sve može bit'! Mis