DOĐITE DA UŽIVAMO

Vidjeh onomad jedno drveno putokazije pokraj magistrale na kom slova nanizana u smislenu cjelinu obavještavaju slučajne i namjerne putnike  - etno selo, farma koza. 

Viđi, viđi, pomislih.

I tu misli stadoše. 

Ovako star i sijed dok vozim, samo o putu ispred sebe razmišljam. A kad stigoh kud sam naumio, misli mi se raspojasaše. Farma koza! Čuš, čuš. E, sad ću da razmišljam nadugo i naširoko! 

Ovako. Misao nambr 1: da je neko nekad, recimo prekognističar, rekao ozbiljnom domaćinu, lica tamnog i naboranog - doći će vrijeme kad će bijeli svijet dolaziti na tvoje imanje da te gleda i da ti se divi, da gleda kako čuvaš koze, bereš list, muzeš i lučiš jarad, slikaćete i ostavljati  ti para, torinu će tvoju farmom nazvati - vjerovatno bi domaćin, sa štapom u jednoj i sklopljenim crnim kišobranom u drugoj ruci (nosi kišobran kad je sunce, a kad je kiša kako 'oćeš) rekao - muči tamo, nemam ti ja kad to slušat'.

E, moj domaćine iz daleke prošlosti! Ko zna šta jošte sve može bit'!

 Misao nambr 2 se nadoveza na ovu, sama od sebe, spontano, prirodno, mirno i tiho...

Četiri su sata poslije pola dana, avgust je u punom jeku. U torini je njih četrdeset i tri, malih i velikih. Nervozno mekeću, meket je sve duži i glasniji. Njihov ,,sat'' je nepogrešiv, znaju da je vrijeme za puštanje, za poslepodnevnu slobodu.  Šesnaestogodišnji pastir, opremljen jasenovim štapom, izgužvanom ,,Ilustrovanom'' od prošlog mjeseca, radničkom bluzom prebačenom preko ramena i sakrivenom kesom duvana, prilazi i  podiže ljesu. Prpoška (kozji izmet) je na ljetnjem suncu dostigla maksimum kad je posrijedi širenje prirodnog joj mirisa. Koze, sa bradom i rogovima, jedna preko druge izlaze iz ograđenog prostora.

Mladi pastir, kome se život i mladost svela na ovu mehaničku radnju, određenim uzvicima i pokretima štapa usmjerava stado prema tunelu. Bradati stvorovi znaju kuda im je planirana ispaša za ovo popodne i idu tamo. Proći će prijelaz, Đokovu rupu, Drenovi pod. Prije tunela skretanje lijevo, tu je stari bunar, metalno korito dobijeno rasijecanjem bureta. Kanta, konop i ustajala voda. I zmija vodenjarka u njoj. Dugačka i zelena, neupućeni bi pomislili da je kobra ili zvečarka. 

Neveseli pastir sačeka da vražice piju ili ne piju, i uvježbanim komandama ih usmjerava gore u Mašanoviće. Iz tog imanja se vidi kuća i veći dio Nikšićkog polja. I svoja tužna sudbina...

Ako su bradati kastizi dobre volje, mladić će prostrti plavu radničku bluzu i na njoj zauzeti poluležeći položaj. Iz sakrivenog džepa izvući kesu i šibice, vješto zamotati cigar, pripaliti. Odbijajući plavičaste dimove, čitaće po ko zna koji put nedjeljnu reviju. Sve članke odavno zna napamet...

Kozje stado ima svoja miris. Potiče od izmeta i urina. U toru obavljaju fiziološke potrebe, na istom mjestu bitišu preko noći. Pastir, htio to ili ne, poprima njihov miris. A bonus stiže na jesen - tad se koze ,,teku''. Tako se u narodu kaže za njihovo parenje. Tada jarčevi zavodnici često izvode njima svojstven ritual - urin prskaju direktno u svoje lice i pritom ispuštaju neke zvukove iz grla. Da 'prostite što sam ovako detaljan u opisu. Sva ta aroma prelazi na čobanina...

U sumrak, ako bradice rogate nisu odlučile da pobjegnu negdje, radnja se odvija u obrnutom smjeru - ide se kući. Ljesa (primitivna drvena kapija) se uglavljuje na svoje mjesto, nevesli čuvar ulazi u kuću, razdužuje novine. Vrijeme je za mužu - kantu u ruke pa u tor. 

Kad mrak uveliko ovlada, varenika, procijeđena kroz medicinsku gazu, tzv ćedilo, se kuva u bijeloj šerpi, na šporetu u kom vatra pucketa. U ovaj kraj jošte električna energija nije privoljena doći. Recimo da je godina 1988. 

Dok se varenika kuva, u kući i ispred nje se uveliko dešava NIŠTA. Naš čobanin ne puši, još je mlad pa taj porok u porodici mu nije ozvaničen...

Eto, takve mi neke misli dođoše u ovu glavu sijedom kosom prekrivenu.

Kako je to danas - nisam išao da provjerim. Šta od pomenutog bi moglo biti zanimljivo razdraganim gostima ,,farme'' - ne bih vam mogao ispričati. 

Možda bi vi mogli otići pa pogledati kako stvari sada stoje?

Da prostite, ja vam nemam  želju za tim.

Ostajte mi zdravo i pijte sok od narandže.

Vaš

Tozo