PRIČA O TODORU
![Слика](https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh4cevjmhxknweVSme76XvzQ0phaGWganAsPsoJ0LHoz2qnuPW-QleDwHi4qPKpxuBOjbEGCBP7pjGASQsSSKQHP0BiqRmooB2LE8711AuoMk-wiu6hWsyIYy9JXGYaOp7zxIV-uq-zUZ5nGSEM3_y-GuksZX1XvwdE2Yh2uXNlKFWRFHP9h28MvOB8kKBq/s320/IMG_20230715_083940.jpg)
U septembru 1984. Todor je imao jedanaest godina . Vazduh je u popodnevnim satima mirisao na kasno ljeto , neki prijatan miris je dopirao iz pivare a velike ljetne vrućine su minule . Bilo je veliko zadovoljstvo igrati se sa ostalom djecom iz zgrade u ovim kasnim popodnevnim satima . Fudbal na ’’ male golove ’’ , klikeri , a najsrećniji su vozili bicikl . Tamo od centra , dopiralo je nešto čudesno . Neobjašnjivo i novo za klince . Kako se mrak bližio , sve je više bilo prolaznika koji su išli gore prema hotelu . Išli su prema nečemu što je bilo nedostupno dječacima a privlačilo ih je kao magnet . Bio je to nikšićki korzo . Cvrkut u krošnjama lipa i kestenova , blagi sumrak , sve te odrasle djevojke svečano obučene, mladići(izgledali su tako veliki) i muzika sa hotelske terase . Jedan novi svijet je počinjao posle prve raskrsnice . Vidio se i čuo sa ugla zgrade . I osjećao . Todoru ni na kraj pameti nije bilo da se sam ,ili sa nekim od vršnjaka, primakne korzou .