четвртак, 19. новембар 2015.

                                                 DVA LJETNA MJESECA



Trideseti osam stepeni u hladu . U gradskoj kapeli  hladovina ali je sparno i zagušljivo . Slatkasti miris mrtvaca se pomješao sa duvanskim dimom pa narod gleda da izađe što prije . Kratko klimnu  iznad Nikodimove glave , nestrpljivo izjave saučešće i pravac česma . Operu se ruke , što je red , kratko pogleda grupa koja se sabila u rijetke hladove i brzo na ulicu . Što zbog vrućine , što zbog Nikodimovog ’’ ugleda ’’ , tek , malo se ko zadržava .

Poklopac kovčega je prislonjen ispred . Na njemu posmrtni plakat a pored poklopca krst . Bjela plastična slova .

                          NIKODIM  RAKOČEVIĆ
                                    1912 – 2012
Sto godina . Okruglo . Postoji vjerovanje - ko se upokoji u stotoj - taj se povampiri . Vjerovanja je mnogo , ovo je jedno od njih .

Građani Nikšića , oni stariji , ne pamte Nikodima po dobru . Učesnik Drugog svjetskog rata , u miru OZN-in agent . Do penzije . Pričali su da su mu ruke krvave ...i plašili ga se .

Novo groblje ispod Trebjese , poslednja adresa Nikodimova . Tri sata , sunce prži . Najuža rodbina , njih desetak i sveštenik . Nekoliko godina prije smrti , ostareli agent je zavolio crkvu . Da li je zaboravio kako je proganjao popove ili mu je savjest progovorila , tek , na vrijeme je rekao porodici da želi opelo . Nije da se nisu začudili ali su poštovali   poslednju starčevu  želju .

Pola sata posle sahrane , odoše sa groblja . Svak svojim putem .

                           *****

U Nikšiću ima nekoliko taksi firmi . Plavi , žuti , crveni i bijeli automobili . Uvijek na ulici . Vozač – početnik dobija treću smjenu . Najnepopularniju . I najrizičniju . Kasnije , ako se ne odrekne taksi karijere , napreduje do prve . Od sedam do tri .

Na nekoliko mjesta u gradu postoji parking samo za kola ovih momaka . U sparnim ljetnim noćima krate vrijeme do jutra pričajući o svemu . Uvijek u toku , znali su sve gradske aktuelnosti.

Nikša Mijušković, ponosni vozač žute ’’ škode oktavije ’’ . Treća je noć otkako gospodari njome . Rođeni nikšićanin , tek mu je dvadeset četvrta . Od devetnaeste ima vozačku dozvolu i nikad dovoljno para za vlastiti automobil . Sada ’’škodu ’’ doživljava kao svoju . Osjeća da je ovo pravi posao za njega iako ne očekuje veliku zaradu . Radi ’’na procenat ’’, ali od nečega se mora početi .

Kraj juna , tropske vrućine su stigle ranije nego obično . Noći su sparne kao na jugu . Bijela košulja kratkih rukava , crne pantalone i crne cipele . ’’Uniforma’’ slična konobarskoj . Nikši to ne smeta . Opušten je i naspavan . Od deset sati on i ’’škoda’’ opet druguju . Staklo na vozačevim vratima je spušteno , na radiju tiha muzika . Iza njega , na parkingu , nekoliko kolega . Izašli su iz kola i razgovaraju preko volje . Sparno je , nikom se ništa ne radi . Pozivi preko radio-veze su rijetki , radni je dan , diskoteke su zatvorene. Rijetke su posleponoćne mušterije .

Spiker na radiju kaže da su dva sata . Slijede kratke vijesti . Nikša ga sluša i razmišlja o ko zna čemu . Dosadno mu je . Dobro bi došla noćna vožnja , makar dvadesetak minuta da bude negdje drugo . Možda neko i naiđe ... aha ! Sjedokosi čiča izlazi iz parka i hoda pravo prema njemu ! Bravo čile , tebe sam čekao ! Al je hitar za svoje godine...

Noćnu mušteriju posmatraju i Nikšine kolege . Spazili su ga iz daleka . Čudan neki starac . Djeluje kao da mu je sto a korača kao fudbaler od dvadeset . Odijelo i kravata po ovoj vrućini . Pravo kod ovog novog . Prilazi mu , uvlači glavu kroz prozor , i ruke ...kao da se ljube ?! Čudno... šta to tamo rade ? Mladić se uskomešao nešto pričaju , valjda ... Sve se završilo za desetak sekundi . Starac trčeći odlazi prema parku , lice mu je krvavo ...

Dnevni list VIJESTI

SVIREP ZLOČIN U NIKŠIĆU

U noći između srijede i četvrtka , na parkingu kod gradskog parka , stradao je dvadesetčetvorogodišnji taksista Nikša Mijušković . Kako tvrde njegove kolege koji su se zatekli na licu mjesta , usmrtio ga je nepoznati stariji muškarac . ’’Bili smo zatečeni ’’ vidno uzbuđen priča iskusni taksista Veljko Bogojević ’’ niko nije obratio posebnu pažnju na starca koji je izašao iz parka . Mislili smo da se sa Nikšom dogovara oko vožnje , ali smo ubrzo primjetili da nešto nije uredu . Poslije nekoliko sekundi starac je otrčao nazad u park , hitro kao mladić i jasno smo mu vidjeli krv na licu . Odmah smo prišli Mijuškovićevom vozilu i zatekli ga bez svijesti , oblivenog krvlju...’’ . Policija je ubrzo stigla kao i kola hitne pomoći . Nesrećnog Mijuškovića su brzo prevezli u bolnicu ali je dežurni ljekar , na žalost , konstatovao smrt usled velikog gubitka krvi...

Vijest se brzo pronese gradom . Od usta do usta , iskrivi se , dobi nove detalje i do večeri nije ličila na sebe . Klinci iza ’’desetke’’ su uzbuđeno pričali o ’’ vampiru koji je ubio onog taksistu ’’ .

Posle dva dana se znalo puno više . Čaršija je brujala . Baba iz ulice Jovana Cvijića , koja dane provodi na prozoru , je rekla da je vidjela lično Drakulu, baš te noći , letio je ... Svi su žalili mladića i čudili se . Iz policije je procurio detalj da je tajanstveni starac ujeo svoju žrtvu . Trag na vratu je podsjećao na scene iz filmova strave i užasa – kao da je ubica imao izražene očnjake ...

O ovom nemilom događaju se pričalo danima . Sledeće sedmice , glavna tema je bila nesnosna vrućina . Tek je jun a teperatura vazduha se bližila četrdesetom stepenu .
                           *******

Stigao je jul . Sa radija i televizije su preporučivali da se ne izlazi iz kuće od deset do četiri . Ako se ne mora . Život je tekao dalje a na nesrećnog taksistu je podsjećao buket cvijeća na saobraćajnom znaku kod parka...

Petar Stanojević , mladić od dvadeset pet godina , živi u ulici Alekse Backovića , na takozvanom šetalištu . U zgradi ’’ nobilisa ’’ . Otac , majka i sestra Slavica djele  životni prostor od pedeset pet kvadratnih metara . Petar je od završetka srednje škole obavljao razne poslove . Ljeti konobar u Budvi , zimi građevinac u Nikšiću . Na kraju , uhlebljenje je našao u diskontu ’’DRAGON’’ kod sportskog centra . Svaki dan je radni , plata trista evra . Osiguran  , posao  stabilan , Petar je ’’svoj čovjek’’ .

Vikendom nikšićke diskoteke provru . Dotjerane djevojke , minimalno obučene, mladići u uskim košuljama ( djeluju kao da su ženske) kreću u provod , jedinstven , pamtiće ga cijelog života , sad ili nikad . Svi su na nivou Holivuda ili makar nekog beogradskog splava .

Petar izlazi samo subotom . Diskoteke ga previše ne privlače a i para je nekako uvijek malo . Sa nekoliko drugara , nekoliko piva ,i prije dva  je kući . Ustaje u šest , diskont radi i nedjeljom . Sa Svetlanom je već godinu i po , planiraju brak .

Subota veče , vedra i sparna , treći je jul . Posle četiri nikšićka piva koraci su brži , čovjek je nekako lakši i raspoloženiji . Petar se sa drugarima rastao kod ’’ TRESKE’’ ,još stotinjak metara i stiže kući .

Ispred zgrade je puno parkiranih automobila . Nigdje žive duše . Petar hita ka srednjem ulazu . Pjevuši ’’ svi moji putevi’’ , ruke u džepovima . Na desetak metara od ulaza , odnekud se pojavi nepoznat čiča u tamnom odijelu . Bjela košulja , kravata . Hoda Petru u susret , korak mu je neobično hitar . ’’Ehej čiča , je li zima?’’ progovori pivo iz Petra . Starac brzo prilazi , ščepa mladića za ramena . Stisak snažan , oči crvene . ’’ Šta ti...’’ pokuša nešto reći ali su starčevi zubi već na Petrovom vratu . Pokušava da se otrgne , odjednom je trijezan . Ruke neobičnog čiče kao da su od gvožđa . Otima se ali uzalud . Osjeća da mu ovaj čudak sisa krv , u glavi mu se muti...gubi svijest ...

KRVAVI  PIR U CENTRU NIKŠIĆA

Još jedno ubistvo u centru grada. U noći između subote i nedjelje  dvadesetpetogodišnji Petar Stanojević  je ubijen ispred svoje zgrade . Drugo svirepo ubistvo za samo petnaest dana potreslo je građane . Nezvanično se saznaje da je Stanojević usmrćen na isti način kao i vozač taksi firme’’OZON’’ prije dvije sedmice , takođe u centru . Obojici su na vratu nađeni tragovi ujeda i oba su izdahnuli usled gubitka krvi . Stanojevića su pronašle komšije oko sedam ujutru ispred ulaza u kom je stanovao sa porodicom ...


Ispred zgrade policije danima se okupljaju građani zahtijevajući hitnu istragu . Dva mlada života su ugašena tako što im je neko popio krv . Predstavnik policije uvjerava gnjevne građane da su na tragu monstruoznom ubici . Gradom kolaju priče da neko poremećen , prerušen u starca , ubija mlade ljude dok je policija nemoćna . Neki su čak uvjereni da gradom hara vampir . Mangupi zbijaju šale , predlažu da penzioneri pribave alibi , da im se zabrani izlazak posle deset uveče .

Jul odmiče , policija ćuti . O dva tragična slučaja se pisalo i na stranicama Politike , Jutarnjeg Lista i Oslobođenja . Na internet portalima se uveliko polemiše . Formirana je grupa na Fejsbuku ’’SVI KOJI VJERUJU DA JE DRAKULA IZ RUMUNIJE PRESELIO U NIKŠIĆ’’ . Dok jedni zbijaju šale , drugi tuguju . Porodice stradalih svakodnevno kontaktiraju policiju . Dobijaju uvijek isti odgovor – istraga je u toku , u intersu iste , ne mogu im saopštiti detalje ...

Nikšićki vampir , kako su nazvali ubicu , glavna je tema gradskih priča . Sad je već nekoliko baba vidjelo lično Drakulu kako noću leti iznad zgrada tražeći sledeću žrtvu . Jednoj je došao u san i poručio da će i dalje napadati dok god ne mine suša . Radnik obezbjeđenja na gradskoj tvrđavi tvrdi da noćima čuje neobične krike u Staroj Varoši...

                                *******

Danica Marušić , dvadeset jedna godina . Od prošle zime radi kao kasirka u ’’markovoj samoposluzi ’’ . Ovaj dragstor je dobio nadimak ’’markova’’ još u vrijeme nekadašnje Jugoslavije , po šefu . Nikšićani je i danas tako zovu .

Danica radi u tri smjene . Noćna je najdosadnija , naročito radnim danima . Do ponoći ima posla , posle izmišlja način da potroši vrijeme do jutra . Donosi robu iz magacina , popunjava rafove . Oko tri sa kolegama pije kafu , pričaju o koječemu . Njih petoro , jedno uvijek motri na vrata .

Danica živi u naselju Dragova Luka , iza stadiona . Roditelji , dva mlađa brata i baba Jelica . Nema momka , u grad izlazi jednom ili dva puta nedeljno . Kući se vraća prije ponoći . Kad je na poslu , nešto prije osam ujutru .

Dvadeset osmi jul , srijeda uveče . Dva sata a trideset stepeni . Ovako vrelo ljeto odavno nije dolazilo u Nikšić . Ljudi spavaju na balkonima , klima – uređaji su uključeni cijeli dan . Na krupačkoj plaži je gužva kao na moru .

U prostoriji gdje piju kafu , radnici ’’markove’’ sjede čekajući jutro i kraj smjene . Danica motri na ulazna vrata . Lijeno razgovaraju , prelaze sa teme na temu . U dva i petnaest ulazi stariji gospodin , prolazi između rafova . ’’Evo ga neko ’’ kaže Danica društvu i ustaje . Odlazi prema kasi . Sjeda na svoje mjesto i čeka mušteriju da naplati . Razmišlja da li da prelista neki časopis . Odjednom , gospodin koji je maloprije ušao, stvorio se ispred kase , nečujno . ’’Dobro veče ’’ kaže  Danica , a starčev izgled joj izazva strah . U tamnom odijelu , bjeloj košulji . Tamna kravata . Lice blijedo , oči crvene . Ništa ne želi da trguje , nije uzeo korpu . Sve je ovo primjetila u jednom trenutku . Već u sledećem , starčeve ruke su zgrabile njene mišice, jake kao mengele a oštri zubi se zarivaju u djevojčin vrat...


PANIKA  U  GRADU  POD TREBJESOM

Treća žrtva ’’nikšićkog vampira’’ ! Dvadesetjednogodišnja Danica Marušić , radnica dragstora poznatog po imenu ’’MARKOVA SAMOPOSLUGA’’ stradala je na radnom mjestu . Sigurnosne kamere su jasno snimile starijeg muškarca kako prilazi kasi i napada nemoćnu djevojku . Zgrabivši je za ramena , ujeda je za vrat i u tom položaju ostaje desetak sekundi . Posle hitro napušta prodavnicu a nesrećna djevojka ostaje bez svijesti . Snimak je dospio na internet i za samo dva dana pregledalo ga je preko milion ljudi ...

                                        ********


Ovog ljeta Nikšić u noćnim satima liči na grad duhova . Ulice opuste sa prvim mrakom . Građani se povlače u kuće , vrata zaključana , prozori zatvoreni uprkos nesnosnoj vrućini . ’’Nikšićkog vampira ’’ se svi plaše , policija je nemoćna . Nikakvog traga , nijedne informacije . Pričaju se svakakve priče – bačeno prokletstvo na grad , planiraju se i veći teroristički napadi , mrtvi ustaju iz groba i plešu u gradskom parku , ubrzo će smak svijeta...

Policije iz okolnih zemalja nude stručnu i drugu pomoć , mediji bruje o ovom pokolju , čak je i BBC emitovao prilog na temu ’’vampira iz ljetne noći’’ .

Sedmog dana po ubistvu mlade kasirke , oko stotinu građana je nasrnulo na zgradu policije . Polupana su stakla na ulaznim vratima i nekoliko automobila . Zahtijevali su pronalaženje ubice , uzvikivali da je policija nesposobna .

Prošlo je četrnaest dana , od ubice ni traga .

Puno policajaca u civilu je čekalo u zasjedi od prvog mraka do svitanja . Zasjede su  svuda – u užem djelu grada , u prigradskim naseljima i u bližim selima . Telefonskih dojava je  bezbroj – komšija od osamdeset pet godina , krepak starac , čudno se ponaša... neko vrišti na tavanu naše zgrade...iza autobuske stanice raspada se leš...mačke u avliji preko puta su podivljale i reže kao psi...

Prošla je još jedna noć , ništa se nije desilo .

Vlasti preko lokalne televizije poručuju da je bezbjednost garantovana svakom građaninu . Pred kamerama je i prvi čovjek policije , uniformisan i namršten . Poručuje da nema mjesta panici , da su ubistva djelo poremećenog čovjeka i da je pitanje dana kad će biti uhvaćen .

Niko nije vjerovao ovim riječima .

Bližila se sledeća noć , strah nije jenjavao .

Posle sedam uveče , taksisti su prestajali da voze , prodavnice su zaključavane , ulice tonu u mrak i tišinu .

Nezvanični policijski čas .

Poneki pijanac , zapravo policijski mamac ubici . U nekoliko automobila u blizini Trebjese , ljubavni parovi – takođe mamci . Naoružani i oprezni . Radio – veza se provjerava na svaki pun sat . I još puno takvih po gradu .

Tišina .

Dvadeset devet stepeni celzijusovih .

Novo groblje kod Trebjese . Pet minuta prije ponoći .

NIKODIM  RAKOČEVIĆ
          1912 – 2012

Ruke prekrštene na grudima . Tamno odijelo , bijela košulja , kravata . Drveni sanduk . Tačno u ponoć Nikodim otvori oči . Grudi mu se nadimaju , počinje da diše . Snaga mu nadolazi . Prislanja dlanove na poklopac kovčega . Čeka jedan minut i snažnim pokretom ga podiže . Ispuzi iz svog drvenog kreveta . Gura betonski poklopac , izlazi iz groba . Vani je sparno ali je njemu hladno . Vraća poklopac na svoje mjesto . Sjedne na nadgrobnu ploču i osluškuje . Osjeća žeđ . Sve jače i jače . Može je ugasiti samo krvlju .

Osjeća da ima živih u blizini . Čeka još pola sata . Snaga mu se potpuno vratila , kreće ka kapiji .

Kod spomenika je plavi automobil , u njemu mladi par . Među njima nema nježnosti , napeti su i osluškuju noć . Naoružani  , policijski radio na dohvatu ruke . Čekaju .
Vladana je na suvozačevom mjestu . Dvadest osam godina , živi u Podgorici . U policiji je već četiri godine .

Milutin , policajac iz Nikšića , visok i snažan . Trideset godina .

’’Milutine , gledaj!’’ šapuće Vladana . 

Na kapiji groblja silueta čovjeka . Stoji .

’’Trebjesa pedeset dva , šifra osamnaest’’ Odgovor stiže odmah ’’primljeno . Postupite po uputstvima ’’

Vladana spušta staklo .

Muškarac sa kapije kreće prema njima .

Par u kolima je zagrljen . ’’Samo mirno , vidim ga ’’ govori Milutin tiho ’’ na deset metara je ... pet ...’’

Nikodim sigurnim koracima prilazi kolima , vidi djevojku , diše ubrzano . Zgrabi kvaku , otvara vrata , djevojka se okreće , krene da je zgrabi za ramena ali iz djevojčinih ruku nešto bljesnu...pucanj se začuje djelić sekunde kasnije ...

Vladana povlači okidač nekoliko puta ali nepoznati starac ne pada . Milutin je već napolju ’’Policija , stoj ! ’’ viče, ali starac  odbijen mecima kao udarcima pesnice  hoda unazad , vidi da je nadjačan , okreće se i hitro bježi prema brdu . Milutin sa pištoljem u ruci kreće za njim ali mu starac izmiče . Zadihan , vraća se do kola . Vladana je izašla , potresena  , pucala je u čovjeka ... ’’Trebjesa pedeset dva , hitno potrebna pomoć...’’ govori zadihani Milutin u radio-stanicu ...


POLICIJA PUCALA U ČOVJEKA MRTVOG DVA MJESECA

Vrelo ljeto u Nikšiću ! ’’Vampir ’’ za kog se sumnja da je usmrtio troje mladih nađen je u jutarnjim satima na brdu Trebjesa . Identifikovan je Nikodim Rakočević koji je sahranjen početkom juna ove godine . Ubica kojeg su snimile bezbjedonosne kamere dragstora ’’ markova samoposluga ’’ na kom se jasno vidi kako  ujeda kasirku i posle desetak sekundi bježi , odgovara izgledu leša pronađenog na Trebjesi . Policija je potvrdila da su u lešu nađena četiri metka kalibra devet milimetara . Naime , muškarac koji odgovara opisu nađenog mrtvaca , napao je policiju u zasjedi u noći između utorka i srijede pri čemu je u njega ispaljeno više hitaca iz pištolja kalibra devet milimetara . Ono što zbunjuje policiju je činjenica da je leš bio u fazi raspadanja ...



Kraj

Нема коментара:

Постави коментар