DVA LJETNA MJESECA
Trideseti osam stepeni u hladu . U gradskoj kapeli hladovina ali je sparno i zagušljivo .
Slatkasti miris mrtvaca se pomješao sa duvanskim dimom pa narod gleda da izađe što
prije . Kratko klimnu iznad Nikodimove
glave , nestrpljivo izjave saučešće i pravac česma . Operu se ruke , što je red
, kratko pogleda grupa koja se sabila u rijetke hladove i brzo na ulicu . Što
zbog vrućine , što zbog Nikodimovog ’’ ugleda ’’ , tek , malo se ko zadržava .
Poklopac kovčega je prislonjen ispred . Na njemu posmrtni plakat a pored
poklopca krst . Bjela plastična slova .
NIKODIM RAKOČEVIĆ
1912 – 2012
Sto godina . Okruglo . Postoji vjerovanje - ko se upokoji u stotoj - taj se
povampiri . Vjerovanja je mnogo , ovo je jedno od njih .
Građani Nikšića , oni stariji , ne pamte Nikodima po dobru . Učesnik Drugog
svjetskog rata , u miru OZN-in agent . Do penzije . Pričali su da su mu ruke
krvave ...i plašili ga se .
Novo groblje ispod Trebjese , poslednja adresa Nikodimova . Tri sata ,
sunce prži . Najuža rodbina , njih desetak i sveštenik . Nekoliko godina prije
smrti , ostareli agent je zavolio crkvu . Da li je zaboravio kako je proganjao
popove ili mu je savjest progovorila , tek , na vrijeme je rekao porodici da
želi opelo . Nije da se nisu začudili ali su poštovali poslednju starčevu želju .
Pola sata posle sahrane , odoše sa groblja . Svak svojim putem .
*****
U Nikšiću ima nekoliko taksi firmi . Plavi , žuti , crveni i bijeli
automobili . Uvijek na ulici . Vozač – početnik dobija treću smjenu .
Najnepopularniju . I najrizičniju . Kasnije , ako se ne odrekne taksi karijere
, napreduje do prve . Od sedam do tri .
Na nekoliko mjesta u gradu postoji parking samo za kola ovih momaka . U
sparnim ljetnim noćima krate vrijeme do jutra pričajući o svemu . Uvijek u toku
, znali su sve gradske aktuelnosti.
Nikša Mijušković, ponosni vozač žute ’’ škode oktavije ’’ . Treća je noć
otkako gospodari njome . Rođeni nikšićanin , tek mu je dvadeset četvrta . Od
devetnaeste ima vozačku dozvolu i nikad dovoljno para za vlastiti automobil .
Sada ’’škodu ’’ doživljava kao svoju . Osjeća da je ovo pravi posao za njega
iako ne očekuje veliku zaradu . Radi ’’na procenat ’’, ali od nečega se mora
početi .
Kraj juna , tropske vrućine su stigle ranije nego obično . Noći su sparne
kao na jugu . Bijela košulja kratkih rukava , crne pantalone i crne cipele .
’’Uniforma’’ slična konobarskoj . Nikši to ne smeta . Opušten je i naspavan .
Od deset sati on i ’’škoda’’ opet druguju . Staklo na vozačevim vratima je
spušteno , na radiju tiha muzika . Iza njega , na parkingu , nekoliko kolega .
Izašli su iz kola i razgovaraju preko volje . Sparno je , nikom se ništa ne
radi . Pozivi preko radio-veze su rijetki , radni je dan , diskoteke su
zatvorene. Rijetke su posleponoćne mušterije .
Spiker na radiju kaže da su dva sata . Slijede kratke vijesti . Nikša ga
sluša i razmišlja o ko zna čemu . Dosadno mu je . Dobro bi došla noćna vožnja ,
makar dvadesetak minuta da bude negdje drugo . Možda neko i naiđe ... aha !
Sjedokosi čiča izlazi iz parka i hoda pravo prema njemu ! Bravo čile , tebe sam
čekao ! Al je hitar za svoje godine...
Noćnu mušteriju posmatraju i Nikšine kolege . Spazili su ga iz daleka .
Čudan neki starac . Djeluje kao da mu je sto a korača kao fudbaler od dvadeset
. Odijelo i kravata po ovoj vrućini . Pravo kod ovog novog . Prilazi mu ,
uvlači glavu kroz prozor , i ruke ...kao da se ljube ?! Čudno... šta to tamo
rade ? Mladić se uskomešao nešto pričaju , valjda ... Sve se završilo za
desetak sekundi . Starac trčeći odlazi prema parku , lice mu je krvavo ...
Dnevni list VIJESTI
SVIREP ZLOČIN U NIKŠIĆU
U noći između srijede i četvrtka , na parkingu kod gradskog parka , stradao
je dvadesetčetvorogodišnji taksista Nikša Mijušković . Kako tvrde njegove
kolege koji su se zatekli na licu mjesta , usmrtio ga je nepoznati stariji
muškarac . ’’Bili smo zatečeni ’’ vidno uzbuđen priča iskusni taksista Veljko
Bogojević ’’ niko nije obratio posebnu pažnju na starca koji je izašao iz parka
. Mislili smo da se sa Nikšom dogovara oko vožnje , ali smo ubrzo primjetili da
nešto nije uredu . Poslije nekoliko sekundi starac je otrčao nazad u park ,
hitro kao mladić i jasno smo mu vidjeli krv na licu . Odmah smo prišli
Mijuškovićevom vozilu i zatekli ga bez svijesti , oblivenog krvlju...’’ . Policija
je ubrzo stigla kao i kola hitne pomoći . Nesrećnog Mijuškovića su brzo
prevezli u bolnicu ali je dežurni ljekar , na žalost , konstatovao smrt usled
velikog gubitka krvi...
Vijest se brzo pronese gradom . Od usta do usta , iskrivi se , dobi nove
detalje i do večeri nije ličila na sebe . Klinci iza ’’desetke’’ su uzbuđeno
pričali o ’’ vampiru koji je ubio onog taksistu ’’ .
Posle dva dana se znalo puno više . Čaršija je brujala . Baba iz ulice
Jovana Cvijića , koja dane provodi na prozoru , je rekla da je vidjela lično
Drakulu, baš te noći , letio je ... Svi su žalili mladića i čudili se . Iz
policije je procurio detalj da je tajanstveni starac ujeo svoju žrtvu . Trag na
vratu je podsjećao na scene iz filmova strave i užasa – kao da je ubica imao
izražene očnjake ...
O ovom nemilom događaju se pričalo danima . Sledeće sedmice , glavna tema
je bila nesnosna vrućina . Tek je jun a teperatura vazduha se bližila
četrdesetom stepenu .
*******
Stigao je jul . Sa radija i televizije su preporučivali da se ne izlazi iz
kuće od deset do četiri . Ako se ne mora . Život je tekao dalje a na nesrećnog
taksistu je podsjećao buket cvijeća na saobraćajnom znaku kod parka...
Petar Stanojević , mladić od dvadeset pet godina , živi u ulici Alekse
Backovića , na takozvanom šetalištu . U zgradi ’’ nobilisa ’’ . Otac , majka i
sestra Slavica djele životni prostor od
pedeset pet kvadratnih metara . Petar je od završetka srednje škole obavljao
razne poslove . Ljeti konobar u Budvi , zimi građevinac u Nikšiću . Na kraju ,
uhlebljenje je našao u diskontu ’’DRAGON’’ kod sportskog centra . Svaki dan je
radni , plata trista evra . Osiguran ,
posao stabilan , Petar je ’’svoj
čovjek’’ .
Vikendom nikšićke diskoteke provru . Dotjerane djevojke , minimalno
obučene, mladići u uskim košuljama ( djeluju kao da su ženske) kreću u provod ,
jedinstven , pamtiće ga cijelog života , sad ili nikad . Svi su na nivou
Holivuda ili makar nekog beogradskog splava .
Petar izlazi samo subotom . Diskoteke ga previše ne privlače a i para je
nekako uvijek malo . Sa nekoliko drugara , nekoliko piva ,i prije dva je kući . Ustaje u šest , diskont radi i
nedjeljom . Sa Svetlanom je već godinu i po , planiraju brak .
Subota veče , vedra i sparna , treći je jul . Posle četiri nikšićka piva
koraci su brži , čovjek je nekako lakši i raspoloženiji . Petar se sa drugarima
rastao kod ’’ TRESKE’’ ,još stotinjak metara i stiže kući .
Ispred zgrade je puno parkiranih automobila . Nigdje žive duše . Petar hita
ka srednjem ulazu . Pjevuši ’’ svi moji putevi’’ , ruke u džepovima . Na
desetak metara od ulaza , odnekud se pojavi nepoznat čiča u tamnom odijelu .
Bjela košulja , kravata . Hoda Petru u susret , korak mu je neobično hitar .
’’Ehej čiča , je li zima?’’ progovori pivo iz Petra . Starac brzo prilazi ,
ščepa mladića za ramena . Stisak snažan , oči crvene . ’’ Šta ti...’’ pokuša
nešto reći ali su starčevi zubi već na Petrovom vratu . Pokušava da se otrgne ,
odjednom je trijezan . Ruke neobičnog čiče kao da su od gvožđa . Otima se ali
uzalud . Osjeća da mu ovaj čudak sisa krv , u glavi mu se muti...gubi svijest
...
KRVAVI PIR U CENTRU NIKŠIĆA
Još jedno ubistvo u centru grada. U noći između subote i nedjelje dvadesetpetogodišnji Petar Stanojević je ubijen ispred svoje zgrade . Drugo svirepo
ubistvo za samo petnaest dana potreslo je građane . Nezvanično se saznaje da je
Stanojević usmrćen na isti način kao i vozač taksi firme’’OZON’’ prije dvije
sedmice , takođe u centru . Obojici su na vratu nađeni tragovi ujeda i oba su
izdahnuli usled gubitka krvi . Stanojevića su pronašle komšije oko sedam ujutru
ispred ulaza u kom je stanovao sa porodicom ...
Ispred zgrade policije danima se okupljaju građani zahtijevajući hitnu
istragu . Dva mlada života su ugašena tako što im je neko popio krv . Predstavnik
policije uvjerava gnjevne građane da su na tragu monstruoznom ubici . Gradom
kolaju priče da neko poremećen , prerušen u starca , ubija mlade ljude dok je
policija nemoćna . Neki su čak uvjereni da gradom hara vampir . Mangupi zbijaju
šale , predlažu da penzioneri pribave alibi , da im se zabrani izlazak posle
deset uveče .
Jul odmiče , policija ćuti . O dva tragična slučaja se pisalo i na
stranicama Politike , Jutarnjeg Lista i Oslobođenja . Na internet portalima se
uveliko polemiše . Formirana je grupa na Fejsbuku ’’SVI KOJI VJERUJU DA JE
DRAKULA IZ RUMUNIJE PRESELIO U NIKŠIĆ’’ . Dok jedni zbijaju šale , drugi tuguju
. Porodice stradalih svakodnevno kontaktiraju policiju . Dobijaju uvijek isti
odgovor – istraga je u toku , u intersu iste , ne mogu im saopštiti detalje ...
Nikšićki vampir , kako su nazvali ubicu , glavna je tema gradskih priča .
Sad je već nekoliko baba vidjelo lično Drakulu kako noću leti iznad zgrada
tražeći sledeću žrtvu . Jednoj je došao u san i poručio da će i dalje napadati
dok god ne mine suša . Radnik obezbjeđenja na gradskoj tvrđavi tvrdi da noćima
čuje neobične krike u Staroj Varoši...
*******
Danica Marušić , dvadeset jedna godina . Od prošle zime radi kao kasirka u
’’markovoj samoposluzi ’’ . Ovaj dragstor je dobio nadimak ’’markova’’ još u
vrijeme nekadašnje Jugoslavije , po šefu . Nikšićani je i danas tako zovu .
Danica radi u tri smjene . Noćna je najdosadnija , naročito radnim danima .
Do ponoći ima posla , posle izmišlja način da potroši vrijeme do jutra . Donosi
robu iz magacina , popunjava rafove . Oko tri sa kolegama pije kafu , pričaju o
koječemu . Njih petoro , jedno uvijek motri na vrata .
Danica živi u naselju Dragova Luka , iza stadiona . Roditelji , dva mlađa
brata i baba Jelica . Nema momka , u grad izlazi jednom ili dva puta nedeljno .
Kući se vraća prije ponoći . Kad je na poslu , nešto prije osam ujutru .
Dvadeset osmi jul , srijeda uveče . Dva sata a trideset stepeni . Ovako
vrelo ljeto odavno nije dolazilo u Nikšić . Ljudi spavaju na balkonima , klima
– uređaji su uključeni cijeli dan . Na krupačkoj plaži je gužva kao na moru .
U prostoriji gdje piju kafu , radnici ’’markove’’ sjede čekajući jutro i
kraj smjene . Danica motri na ulazna vrata . Lijeno razgovaraju , prelaze sa
teme na temu . U dva i petnaest ulazi stariji gospodin , prolazi između rafova
. ’’Evo ga neko ’’ kaže Danica društvu i ustaje . Odlazi prema kasi . Sjeda na
svoje mjesto i čeka mušteriju da naplati . Razmišlja da li da prelista neki
časopis . Odjednom , gospodin koji je maloprije ušao, stvorio se ispred kase ,
nečujno . ’’Dobro veče ’’ kaže Danica ,
a starčev izgled joj izazva strah . U tamnom odijelu , bjeloj košulji . Tamna
kravata . Lice blijedo , oči crvene . Ništa ne želi da trguje , nije uzeo korpu
. Sve je ovo primjetila u jednom trenutku . Već u sledećem , starčeve ruke su
zgrabile njene mišice, jake kao mengele a oštri zubi se zarivaju u djevojčin
vrat...
PANIKA U GRADU
POD TREBJESOM
Treća žrtva ’’nikšićkog vampira’’ ! Dvadesetjednogodišnja Danica Marušić ,
radnica dragstora poznatog po imenu ’’MARKOVA SAMOPOSLUGA’’ stradala je na
radnom mjestu . Sigurnosne kamere su jasno snimile starijeg muškarca kako
prilazi kasi i napada nemoćnu djevojku . Zgrabivši je za ramena , ujeda je za
vrat i u tom položaju ostaje desetak sekundi . Posle hitro napušta prodavnicu a
nesrećna djevojka ostaje bez svijesti . Snimak je dospio na internet i za samo
dva dana pregledalo ga je preko milion ljudi ...
********
Ovog ljeta Nikšić u noćnim satima liči na grad duhova . Ulice opuste sa prvim
mrakom . Građani se povlače u kuće , vrata zaključana , prozori zatvoreni
uprkos nesnosnoj vrućini . ’’Nikšićkog vampira ’’ se svi plaše , policija je
nemoćna . Nikakvog traga , nijedne informacije . Pričaju se svakakve priče –
bačeno prokletstvo na grad , planiraju se i veći teroristički napadi , mrtvi
ustaju iz groba i plešu u gradskom parku , ubrzo će smak svijeta...
Policije iz okolnih zemalja nude stručnu i drugu pomoć , mediji bruje o
ovom pokolju , čak je i BBC emitovao prilog na temu ’’vampira iz ljetne noći’’
.
Sedmog dana po ubistvu mlade kasirke , oko stotinu građana je nasrnulo na
zgradu policije . Polupana su stakla na ulaznim vratima i nekoliko automobila .
Zahtijevali su pronalaženje ubice , uzvikivali da je policija nesposobna .
Prošlo je četrnaest dana , od ubice ni traga .
Puno policajaca u civilu je čekalo u zasjedi od prvog mraka do svitanja .
Zasjede su svuda – u užem djelu grada ,
u prigradskim naseljima i u bližim selima . Telefonskih dojava je bezbroj – komšija od osamdeset pet godina ,
krepak starac , čudno se ponaša... neko vrišti na tavanu naše zgrade...iza
autobuske stanice raspada se leš...mačke u avliji preko puta su podivljale i
reže kao psi...
Prošla je još jedna noć , ništa se nije desilo .
Vlasti preko lokalne televizije poručuju da je bezbjednost garantovana
svakom građaninu . Pred kamerama je i prvi čovjek policije , uniformisan i
namršten . Poručuje da nema mjesta panici , da su ubistva djelo poremećenog
čovjeka i da je pitanje dana kad će biti uhvaćen .
Niko nije vjerovao ovim riječima .
Bližila se sledeća noć , strah nije jenjavao .
Posle sedam uveče , taksisti su prestajali da voze , prodavnice su
zaključavane , ulice tonu u mrak i tišinu .
Nezvanični policijski čas .
Poneki pijanac , zapravo policijski mamac ubici . U nekoliko automobila u
blizini Trebjese , ljubavni parovi – takođe mamci . Naoružani i oprezni . Radio
– veza se provjerava na svaki pun sat . I još puno takvih po gradu .
Tišina .
Dvadeset devet stepeni celzijusovih .
Novo groblje kod Trebjese . Pet minuta prije ponoći .
NIKODIM RAKOČEVIĆ
1912 – 2012
Ruke prekrštene na grudima . Tamno odijelo , bijela košulja , kravata .
Drveni sanduk . Tačno u ponoć Nikodim otvori oči . Grudi mu se nadimaju ,
počinje da diše . Snaga mu nadolazi . Prislanja dlanove na poklopac kovčega .
Čeka jedan minut i snažnim pokretom ga podiže . Ispuzi iz svog drvenog kreveta
. Gura betonski poklopac , izlazi iz groba . Vani je sparno ali je njemu hladno
. Vraća poklopac na svoje mjesto . Sjedne na nadgrobnu ploču i osluškuje .
Osjeća žeđ . Sve jače i jače . Može je ugasiti samo krvlju .
Osjeća da ima živih u blizini . Čeka još pola sata . Snaga mu se potpuno
vratila , kreće ka kapiji .
Kod spomenika je plavi automobil , u njemu mladi par . Među njima nema
nježnosti , napeti su i osluškuju noć . Naoružani , policijski radio na dohvatu ruke . Čekaju .
Vladana je na suvozačevom mjestu . Dvadest osam godina , živi u Podgorici .
U policiji je već četiri godine .
Milutin , policajac iz Nikšića , visok i snažan . Trideset godina .
’’Milutine , gledaj!’’ šapuće Vladana .
Na kapiji groblja silueta čovjeka . Stoji .
’’Trebjesa pedeset dva , šifra osamnaest’’ Odgovor stiže odmah ’’primljeno
. Postupite po uputstvima ’’
Vladana spušta staklo .
Muškarac sa kapije kreće prema njima .
Par u kolima je zagrljen . ’’Samo mirno , vidim ga ’’ govori Milutin tiho
’’ na deset metara je ... pet ...’’
Nikodim sigurnim koracima prilazi kolima , vidi djevojku , diše ubrzano . Zgrabi
kvaku , otvara vrata , djevojka se okreće , krene da je zgrabi za ramena ali iz
djevojčinih ruku nešto bljesnu...pucanj se začuje djelić sekunde kasnije ...
Vladana povlači okidač nekoliko puta ali nepoznati starac ne pada . Milutin
je već napolju ’’Policija , stoj ! ’’ viče, ali starac odbijen mecima kao udarcima pesnice hoda unazad , vidi da je nadjačan , okreće se
i hitro bježi prema brdu . Milutin sa pištoljem u ruci kreće za njim ali mu starac
izmiče . Zadihan , vraća se do kola . Vladana je izašla , potresena , pucala je u čovjeka ... ’’Trebjesa pedeset
dva , hitno potrebna pomoć...’’ govori zadihani Milutin u radio-stanicu ...
POLICIJA PUCALA U ČOVJEKA MRTVOG DVA MJESECA
Vrelo ljeto u Nikšiću ! ’’Vampir ’’ za kog se sumnja da je usmrtio troje
mladih nađen je u jutarnjim satima na brdu Trebjesa . Identifikovan je Nikodim
Rakočević koji je sahranjen početkom juna ove godine . Ubica kojeg su snimile
bezbjedonosne kamere dragstora ’’ markova samoposluga ’’ na kom se jasno vidi
kako ujeda kasirku i posle desetak sekundi
bježi , odgovara izgledu leša pronađenog na Trebjesi . Policija je potvrdila da
su u lešu nađena četiri metka kalibra devet milimetara . Naime , muškarac koji
odgovara opisu nađenog mrtvaca , napao je policiju u zasjedi u noći između
utorka i srijede pri čemu je u njega ispaljeno više hitaca iz pištolja kalibra
devet milimetara . Ono što zbunjuje policiju je činjenica da je leš bio u fazi
raspadanja ...
Kraj
Коментари
Постави коментар