KAD JE DOŠLA MARIJA
![Слика](https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiNtiwrR92wWfRhuES4H2D7-3lVcd7sVCA2UIS9O3Jh4-8KaAl6Z5cQ6NHtn7htU0lU8mtMmP8eNPizfgPy55yAOb8knVrQH7yf6MtV3pEmx_jH6R1DXH2T0IDmMJ0tgYqMwIPa1LJ8JUifFyoIeylMk1WHBGOHBVejMYsUZGPAVH93IeUeBBa3qDYORpYX/s320/IMG_20231224_154216.jpg)
Bilo je to u ono vrijeme kad sam kobajagi išao u školu. I toboš nešto učio. A zapravo mi je najveća briga bila kako da sakrijem onolike kečeve. I još poneka. Briga. Kad ću zvanično odrasti? Pa da propušim javno... I kako se uopšte priča sa đevojkama? Osim onog pubertetskog keženja i dobacivanja. Zahvaljujući drugim smjenama, često sam u stanu bivao sam. U popodnevnim satima. Što mi je godilo. Tada smo već bili preselili u ,,integralovo'' naselje. Nov kvart, uređeni travnjaci, parkinzi, trotoari. Iza zgrade igralište - tobogan, ljuljaška, klackalica. Zgrade sa žutim i kafenim fasadama, veliki stanovi, široki balkoni. Drvoredi koji će za koju godinu dotaći nebo. I djeca i odrasli gotovo uvijek napolju. Rokenrol sa Slobovog kasetofona. Za 1985 godinu to je bio veliki urbanistički pomak. Hit naselje u Nikšiću. Marija je došla dvije ili tri godine kasnije. Kasnog septembarskog popodneva. Dan je bio topao, žut.